Bitno je ko ti na kraju ostaje... Ja živim u izolaciji. Vlastitoj. I imam svoj potpuni mir. Imam dodira sa samo par osoba koje mi pomažu održati tu izolaciju stabilnom. To su osobe koje volim i zahvalna sam im za razumijevanje. Danas mi je na pamet palo izaći van u kupovinu. Inače ne pravim takve ekscese. Odlazak u tržnicu, mesnicu itd. Pokušaj prizemljenja- bezuspješan. U prvih pola sata srela sam sedamsto osoba koje sam nekad vidjala svaki dan, sa kojima sam saradjivala preko kompanija za koje smo radili. Svi su sa odusevljenjem žurili da me pozdrave, da pitaju gdje sam, kako sam... Ja sam se borila da povežem ko je ko, odakle koga znam, ime sa licem... Strašno, sve za jedan dan... Otkud svake minute neko poznat, jel namjerno svi ti ljudi izlaze baš danas van... Svo to pozdravljanje i sva ta kurtoazna pitanja... A ja im virkam u oči da vidim šta ih baš zanima... Osjećam se kao Lepa Brena, popularno... Na sva nijema pitanja jesam li to ja ili nisam, vrhunac šokantnosti je za prizemljene bio kad je iz reda na kasi istupio brat ubijenog lokalnog mafijaša i prišao mi da se pozdravi... Muk i zgledanje kuvanih glavuša... Ko bi vilidžerima objasnio da je pokojnik bio moj školski drug iz djetinjstva, za mene dobra duša... Brate moj...

Noćas je noć nerviranja. M. je kupio psa. Pit bulla, ni manje ni više... A ja već imam mačka. Garfielda, ni manje ni više... Uprkos svemu što smo pročitali o prijateljstvima izmedju pasa i mačaka M. je prestravljen i ubjeđuje me da će mačak napasti psa jer je trenutno bar tri puta veći od tog psića. Poželim da je mačak goropadna zvijer koja će pojest i M. i njegovog psića... No to je ipak jedan debeli, žuti landovan koji se plaši samo za mjesto na svom dvosjedu. Odlično je nanjušio psa i isprva je bježao nekud iza namještaja dok nije provalio da sam ipak njega prvo nahranila i pomazila. Eh... Znači ležanju ipak nije kraj... Molim lijepo... I do sad sam pomišljala da je moj mačak jedan običan džukac... Tako želim da ih pojede slavno a on mrtav-hladan leži, prede, dosađuje se... Za to vrijeme M. me "oprao na ruke" moleći da se zakunem da ih neću ostavit zajedno same. Jer sigurno će njegov pit bit pojeden od strane mačke?! Pa ja ne mogu da vjerujem šta slušam. Fino ću sutra da se odselim iz vlastitog doma, zajedno sa mačkom potencijalnim žderačem pit bullova... Nemojte nas tražit, mi smo svakako opasnost po okolinu...

Danas sam isključena. Vlaga neka napolju. Sivo... England... Ničeg se ne sjećam. Rupe crne su nekad patnja, nekad blagodat. Danas ne znam što su. Pokušala sam da popijem šumeću tabletu, neki kalcijum da se osvježim. Od čega da se osvježavam kad je napolju sivo, pravo vrijeme za čaj. Nasula sam vruću vodu u čašu i krenula da pijem. U ruci šumeća... Tableta. Krenem da je stavim u usta i popijem. Ogromna je. Pa to je šumeća, bgt... Ispljuni. Uzmi drugu, napravi. Pij. Oh, pa jutros sam stvarno popila crni čaj. Bilo ga je lakše napravit umjesto kafe. Kafa... Pa ja pijem kafu svako jutro, radujem se cigarama uz kafu... Prije nego M. ode na posao ja pijem kafu, M. pije čaj. O Bože... Pa ja sam to jutros popila njegov čaj... Sreća pa je ustao i odjurio na posao da ne zakasni... Danas sam isključena i to tako treba ostat.

On je neko ko je stariji od mene u mozgu... Neko ko je u biti, u srži dobrota sama. Neko ko je prije mene dotakao dno i munjevito se vratio gore. Od tad radi samo dobre stvari i čuva nas ostale "vampire" da ne skrenemo s puta. On je "M" na kvadrat... Kad mu dodaš mene "M" na kub. Naravno da nas narod ne razumije, osim pojedinih "vampira" oko nas. Zaboli me za narod. "M" mi je spasio život. Više puta... Ponekad fizički, a i svijest mi je izokrenuo naopačke. Znao me potpuno iscrpljenu, slomljenu i sa nedostatkom sna u trajanju od 10 dana i noći, odvesti u kupatilo i kupati... Nježno ko da sam od stakla. Na ivici života... Jednom sam se vratila s posla i iz čiste dosade se overdozirala... Ne sjećam se ni da me je zvao na tel. Sjećam se da je utrčao sav zadihan, ljubio me po obrazima i molio da popijem vode... Tad sam shvatila da ga volim... Do tog momenta je zlica u meni postojala, od tad više ne. A trebao je biti samo "meso". Posle onog nasilnika muškarce sam tretirala kao stoku. Sasvim uspješno sam koristila adute savremenog doba. To da si plava, istetovirana i imaš pozadinu ko Kardashian... I nemaš emocije jer uništila ih je "hemija". Kad uzmemo u obzir da se sve dešava posle prvog "pada" sveprisutan je bijes i proračunatost. Oprez me tjerao da skratim kretanje, smanjim krugove a da ipak napravim novac. Shvatila sam da moram da vrbujem nekih par ljudi da rade umjesto mene. On je bio tako lak plijen... Drugima sam morala nudit uslove, njemu sam dala sebe... I radio je za mene sve iz ljubavi. Prvi put u životu je neko radio za mene bilo šta tek tako. Odjednom nisam htjela taj novac. Ne od posla koji on obavi... Sa rupama u sjećanju meni se čini da smo već vječnost zajedno. Da, grize me savjest što sam ga gurala u loše stvari. Iako smo se spasili svega toga nesretnim slučajem, ipak mu želim nadomjestit načinjenu psiho-štetu, što je bio djelić moga pakla...

On je neko ko predstavlja pojam druga u mojoj glavi. "D" razmislja na isti način i istom brzinom kao ja. "D" je neko s kim bi na paraglajding, neko s kim se ide na trampolinu za odrasle, s njim si dijete a ipak odrastao. Nikad se ne smije osim kad napravi neki zijan pa se smije kao tasmanijski đavo. Njega zovem Semtex jer se ponaša kao plastični eksploziv. Bure baruta... Gledaš ga i čekaš neku zvrčku, neku pometnju i pičvajz. Unaprijed se radujem jer znam da će komedija. A koliko brzo smišlja najluđe stvari pomislim da je talenat kao Hudini... Mađioničar. Al onaj pravi... "D" vjeruje u Boga u dubini duše, istinski i to me svaki put fascinira. Neko ko hoda kao tempirana bomba, ko je pun raznih vragolija uvijek me iznenadi svojom dobrotom i humanim djelima. On čini dobre stvari samo zato što mu to pričinjava unutrašnje zadovoljstvo, mir u duši. Moderna verzija hajduka, Robin Huda... Zapravo je mnogo, mnogo više od Robin Huda... On je neko ko pošteno zaradi novac i pomaže druge. Fascinira njegova nesebičnost. Da se ponosiš što ti je drug...

https://youtu.be/7FUAAqDaud4

Ne kao heroin droga, nego kao heroine, heroina... Ženski rod od heroj... Žena-heroj. Onda je to moja mama. Kako je njoj to ptice znaju... Orden za izdržljivost svakako treba izmislit za nju. Jer trebaš doživit da sam ti ja dijete. Neko od moje raje je nedavno rekao da je mama 'gangsta'. Ima mračan pogled, ćuti i gleda šta se dešava. Reaguje ponekad i tad kaže pravu stvar u pravo vrijeme. Na primjer, leži, gleda tv i ja ulazim kod nje u dnevni boravak, ona ne okreče glavu da pogleda u mene, nego mrtvo hladno kaže 'oćeš ti u zatvor da ideš?' Na trenutak pomislim da me pitala da odem do prodavnice... E to je tren kad se ni slučajno ne želim raspravljat s njom, lagat je i obmanjivat. Jer ona se ne može obmanut, 100% sam ubjeđena u to... U tom skontam što ja to drugima izgledam kao stijena, kao heroina. Pa kako neću kad me odgojila Sparta u jednom čovjeku... Čovječe, ej... Kako se ta žena samo smijulji kad me provali... Prosto da ti izvuče živce i da se osjećaš ko da ti je 5 godina, pa čekaš kad će reći 'alo mala, nemoj mene folirat'. Mum, I love you.

https://m.youtube.com/watch?v=iQiQYbTA0sw

Ma lažu kad zinu da je vještačka i izumrla tvorevina. Kako se onda i dalje gradi i mnogi od nas ga nesvjesno govore? Extra, super, ciao, alfa-omega, negro, blanco, sex, original, brutal, stop, bomba, hotel... Zar ima neko ko ne zna značenje tih riječi? Suludo je što je tu Coca-Cola.

Expanzijom prostitucije dolazimo do tačke kada se mora pojaviti Džek Trbosjek. Ako se 200 novih žena uključi u promet sexualnih usluga, trebamo znati da iza njih mora postojati minimum 200 muškaraca koji su im sinovi, očevi, braća ili pak zaluđeni momci... Neko od njih će biti psihički povrijeđen otkrićem da mu je voljeni ženski ideal samo ku*va. I, evo nas... Wellcome back, Jack... A što ako je za koju godinu expanzija otišla na 500? To je 500 novih potencijalnih psihopata iza. Definitivno imam osjećaj da sjedim i čekam kad će da jave da serial killer jezdi okolo. Nešto gledam i kontam u čem nismo dostigli zapad a da je loše? Pa jedino to. Fali nam serial killera. I totalno me čudi što nas je promašilo. Ali... What goes round, comes round...