Sutra ujutru počinje suđenje... Mozak mi je prazan i ne mogu da se saberem... Šta da im kažem tamo... Presudite mi kako hoćete i koliko hoćete... Svejedno mi je. Samo nek bude obavljeno brzo i kratko. Nemojte me peglat... Nemam više snage za to. Da, znam kakve su kazne. Da, znam kako to sve izgleda u tim spisima... I ne, ne želim se branit. Mrsko mi je. Čekajući to isto suđenje već sam svoju džigericu pojela... Već sam oči isplakala. Ne mogu više i ne želim. Završite sa mnom već jednom. I ako je za nauk drugima, dajte mi maksimalnu zatvorsku kaznu. Zatvor je samo soba. Malo drugačija od ove moje... Toplo je, tri obroka, kupanje... Režim pun aktivnosti... Druženje sa drugim osuđenicama, knjige, neka korisna zaduženja i obaveze... Nemam ništa protiv. Život koji ću ja ostavit iza sebe je daleko više sumoran i dosadan. Taj zatvor se čini zabavan u odnosu na moju izolaciju. Nemam ja brigu oko toga... Jedino za što brinem su osobe koje moram ostavit iza sebe. Tu me glupave emocije napadaju ko svrab... Kako će oni bez mene? Nije da umišljam... Vidim da se svi brinu šta će kad ja odem. Sve će im se poremetiti. I ova mala pit-bullica se danas, ko za inat svezala mene, ne popušta me ni u wc da odem. O mačoru da ne govorim... Iskupio neke mačke pa svi ko pratnja sa mnom u prodavnicu... Sreća nisam sujevjerna. Još bi mi i to falilo. "M" već danima pravi neke istrzane pokrete, nesvjesno. A ja znam šta je u tom trenu u njegovoj glavi. Neke misli lude... Kako će isprva spavat bez mene... Kako će dolazit kući s posla a mene nema... Navike, puste navike... Ono o čemu ja razmišljam je kako će naša veza i ljubav uginuti jer tako mora biti. Zato želim da mi ne dolazi u posjetu, da ga više ne vidim... Kad boli, da boli do koske odmah pa valjda preživim. Žao mi je. Nek mi oproste svi koje ću odbacit kad se ta zatvorska vrata iza mene zatvore. Šta će kome agonija i tuga... Ko još voli da ga boli iz sedmice u sedmicu? Život ide dalje i neću da zakopavam žive ljude sa sobom... Neka žive i nek se raduju životu. Niko ne treba da ispašta moje greške osim mene. A ja sam spremna. "M" sutra ide sa mnom tamo u tu sudnicu... Pokušao je da me nagovori da se najedemo bijelog luka do maximuma. Dolazio je na ideje da "šturnemo"... Bonnie and Clyde... Ljubav moja draga... Da ga ne volim toliko ova luda glava bi čak pristala na tako nešto... Ali volim ga. I ne mogu. Sve što želim je da me samo zaboravi što prije. Da bar nešto spasim u ovom životu ako se spasiti da...